Za bolje razumijevanje zaštite okoliša, sustava upravljanja okolišem i održivog razvoja, dajemo njihove osnovne definicije.

OKOLIŠ (prema Zakonu o zaštiti okoliša) je prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek,

OKOLIŠ (prema normi ISO 14001) je okruženje u kojem neka organizacija radi, uključujući zrak, vodu, zemlju, prirodne izvore, biljni svijet, životinjski svijet, ljude i njegove međusobne odnose.
Ukratko, OKOLIŠ je sve ono što je stvorio čovjek i ono što je stvorila sama priroda tijekom evolucije Zemlje u 4,5 milijardi godina.

EKOLOGIJA je znanost koja proučava odnose među živim bićima na točno određenom području / “oikos” (kuća, stanište, dom) + “logos”(znanost)

ZAŠTITA OKOLIŠA obuhvaća izdvojene sadržaje, sredstva i mehanizme ophođenja s okolišem s ciljem njegova održanja u naslijeđenom (prvotnom) ili neznatno promijenjenom stanju. Cilj je održavanje okoline u takvu stanju koje ne ugrožava čovjekov opstanak na nekom prostoru i u vremenu.

SUSTAV UPRAVLJANJA OKOLIŠEM (prema normi ISO 14001) je dio cjelovitog sustava upravljanja koji uključuje ustrojstvo organizacije, djelatnosti planiranja, odgovornosti, prakse, postupke, procese i resurse za razvoj, primjenu, postizanje, ocjenu i održavanje politike upravljanja okolišem.

ODRŽIVI RAZVOJ (“Naša zajednička budućnost” – Brundtland Report, 1987) je razvoj koji izlazi u susret potrebama današnjih generacija pri čemu se vodi računa da zadovoljavanje potreba sadašnjih generacija ne dovede u pitanje mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.

ODRŽIVI RAZVOJ (Internacionalni institut za održivi razvoj - IISD) za poslovni kontekst znači prilagodbu poslovne strategije i aktivnosti koja zadovoljava potrebe poduzeća i ulagača, a istovremeno štiti, održava i unaprjeđuje ljudske i prirodne resurse koji će biti potrebni u budućnosti.