Novosti

Saznajte vijesti iz koncerna — prijavite se na newsletter.

Planinarenje je moj predivan osjećaj ostvarenja

Matija Pavić 4.jpg

Biti na vrhu, iznad 3000 metara, čudesno je

Kad na kraju radnog tjedna isključi službeno računalo, nakon što je unaprijedio još poneku aplikaciju kako bi njegovi kolege u Ledu lakše radili, Matija Pavić, menadžer za upravljanje poslovnim aplikacijama u ICT odjelu kompanije Ledo, baca se na – “resetiranje” samog sebe.

Umjesto da slobodan vikend provodi u udobnosti vlastita doma, na ručku s prijateljima ili kavama, on se penje po planinama. I tako posljednje tri godine otkad je sasvim slučajno otkrio da mu vožnja biciklom ili šetnja po gradu nisu dovoljni. Budući da živi u Varaždinu u čijoj okolici, kako sam kaže, ima dosta bregi, jedna sunčana nedjelja bila je dovoljna da se natjera na planinarenje koje je preraslo u vikend-rutinu. Danas već osvaja vrhove, na što je posebno ponosan, iako prvi uspon nije bio lagan.

„Bila je to teška muka, taj uspon. Ali osjećaj ostvarenja i osobnog zadovoljstva zadržao sam dugo nakon toga. I kad prijateljima i kolegama pričam o planinarenju, većina se čudi što me to tjera da idem u vrleti i strmine? Često me pitaju i kakav je gušt penjati se po klinovima i sajlama prema planinskim vrhuncima? Većina ih, naime, smatra da je odmor moguć samo u udobnoj fotelji, restoranu ili šetnji parkom. Teško je bilo koga uvjeriti u povezanost odmora i “mučenja” na planini. „Najčešće im objašnjavam da jedino tada imam osjećaj osobne slobode jer pred prekrasnim pejzažima i u prirodnom okruženju kakvo se rijetko doživljava, manje pomišljam na mobitel, mailove, troškove i posao“ - priča Matija koji u Ledu radi od 2008. godine.

U njegovom hobiju je, baš kao i na poslovnom planu, bilo jako puno izazovnih uspona. Kao što ga u poslu da bude bolji motiviraju uspješno odrađeni projekti, poput kontakt-centra u Daruvaru koji je, tvrdi, postao ogledni primjer dobro izvedenog posla, u slobodno vrijeme to su planinski usponi.

Prvi je Triglav na kojem sam bio ovo ljeto. Osjećaj biti na vrhu je… malo je reći – čudesan! Uspon je uključivao dosta planiranja pa je i osjećaj na kraju bio bolji zbog ispunjenja cilja. Najviši uspon mi je bio onaj na vrh Säuleck u Austriji. To je bio moj vrh iznad 3000 metara nadmorske visine. Smatram ovaj uspon i uvjerljivo najnapornijim. Riječ je o usponu od gotovo 2000 m i 7 sati hoda. Treći uspon koji mi je posebno drag je također bio u Austriji, na vrhu Gosseck. Bio je to pravi zimski alpski pohod po snijegu - prisjeća se Matija koji je već postavio novi planinarski cilj - nada se da će sljedeće godine biti uspon na najveći vrh Austrije Grossglockner na 3798 metara. A za sve one koje je možda zainteresirao da mu se pridruže i “resetiraju” na nekoj planinarskoj avanturi, ima dobre vijesti - za početak je potrebna prije svega dobra volja, a ne preskupe gojzerice i hodački štapovi.

“Za dugotrajnije i ozbiljnije pohode svakako treba razmisliti o što kvalitetnijem ruksaku, jaknama… a zimi obavezno gamaše i dereze za snijeg”, preporučuje Matija.