Novosti

Sanjam olimpijske igre

MihaelaKruljac2.jpg

Mihaela Kruljac višestruka je državna prvakinja i sudionica na Europskim i Svjetskim prvenstvima u dizanju utega, a ujedno i Voditeljica farme u kompaniji PIK Vinkovci.

Na prvi pogled, Mihaela je jedna obična, simpatična, samozatajna djevojka, no ono s čime se ona može pohvaliti je ustvari nešto što malo ljudi u našoj kompaniji zna, a to je da je ostvarila i ostvaruje zavidne rezultate u dizanju utega. Naime, Mihaela je član dizačkog kluba Osijek, te je višestruka državna prvakinja, sudionik Europskih prvenstava te sudionik Svjetskog prvenstva.

-    Kako ste se počeli baviti ovim, kod nas, rijetkim sportom?
Kao mala sam bila hiperaktivna, pa su me roditelji požurili upisati na atletiku, ali to mi je bilo nakon nekog vremena dosadno, pa sam se prebacila na džudo.  Džudo sam trenirala 4 godine, a za dizanje utega, ključna je bila ustvari jedna oklada s tadašnjim trenerom. Ukoliko izgubim, rekao je da prelazim na dizanje utega. Možda sam tada bila malo skeptična, ali evo me, dižem utege i dalje, te sada imam već 4 pune godine aktivnog treniranja u ovom sportu.  
-    Približite nam malo pravila u „Vašem“ sportu.
Cilj je naravno podići što veću težinu utega, no za pravilno bavljenje, osim snage nužna je i vrlo specifična tehnika. 
Dizanje se izvodi na drvenom podu 4x4 m koji sprječava da se dizač oklizne. Šipka ima označeno mjesto za hvat kako bi se uvijek dizalo sa istog mjesta. Postoje dvije discipline, trzaj i izbačaj. Kod trzaja se uteg podiže trzajem iznad glave, a kod izbačaja je dozvoljeno uteg staviti prvo na prsa, te ga zatim podići iznad glave. Svaki natjecatelj ima tri pokušaja.
U oba slučaja, dizanje je uspješno ako je uteg iznad glave, ako su noge opružene, a ruke u potpuno mirnom položaju. Medalje se dodjeljuju posebno za svaku disciplinu i u kombinaciji.

-    Sada, kada ste nam malo pojasnili pravila, ono što možemo ustvrditi je da rezultate imate. Kako ste zadovoljni s njima? 
Uvijek se može bolje, to je sigurno. Znam samo da ću i dalje naporno trenirati, a rezultati će valjda doći sami po sebi.
Apsolutni sam državni rekorder u kategoriji do 63, 69 i 75 kg. Na zadnjem natjecanju obarala sam 5 puta državne rekorde. Moj najbolji rezultat je 76 kg u trzaju, a 96 kg u izbačaju (172 kg kombinacija). 
Sudionik sam dva Europska prvenstva, u Albaniji sam bila deveta, a u Izraelu 18. Na Svjetskom prvenstvu u Kazahstanu nisam zadovoljna rezultatom, ali to je za mene, svakako, iskustvo više. Želja mi je sudjelovati na Olimpijskim igrama. 
- S obzirom da dizanje utega nije eksponiran sport kod nas, u kakvim uvjetima trenirate?
Nemamo dvoranu, ali nam je u susret izišao fitnes klub XXL gdje smo dobili adekvatan pod na kojem možemo trenirati. Nedavno sam od Saveza dobila na poklon žensku šipku (15 kg), jer sam do sada trenirala s muškom.
No, ne smijem se žaliti. Ako nešto želite, morate naporno trenirati i postizati dobre rezultate. Netko će to vidjeti i prepoznati, a s time će doći i bolji uvjeti.


-    Kako izgleda jedan Vaš običan dan?
Ustajem u pola šest, radno vrijeme mi je od 07:00 – 14:00 h. Kada dođem kući , ručam i već se polako spremam za trening. Trening mi je od 17 h do 20 h svaki dan, osim nedjelje. Možda bih mogla i manje s treninzima, ali moj mi duh ne da mira i stalno me tjera da budem bolja. 
-    Kako usklađujete s poslom?
Prije svega, volim svoj posao koji mi je ipak najbitniji. Od njega živim i mogla bih ga raditi do kraja života. Veterinarski sam tehničar po struci i oduvijek sam voljela životinje, te mi je stvarno lijepo na poslu. Ovim se putem zahvaljujem svom nadređenom što ima razumijevanja za moj „hobi“ i što mi iziđe u susret, kada god mi zatreba godišnji odmor za takmičenja.
-    Budete li kada umorni? Posao, pa trening...
Bude dana kada te ne ide, kada je teško, ali zato je trener tu.
On uvijek kaže da je bitno toga momenta dati od sebe 100%, a on zna izvući maksimum iz mene. 
-    Imate li kakav hobi? Stignete li izaći van s društvom?
Nemam baš puno slobodnog vremena, za još neki hobi nikako. Nađem vremena za druženje na kavi s kolegicama, ali izlasci nikako. Uz treninge to jednostavno nije moguće.  
-    S druge strane, dosta ste proputovali?
Da, putovanja obožavam, dosta sam toga obišla. Radujem se idućim natjecanjima, ali, sanjam Olimpijske igre.
-    Da možete nešto mijenjati, biste li?
U biti ne. Imam posao koji volim, „našla“ sam se u ovom sportu i za sada mi ne ide tako loše.
Jedino bih se počela ranije baviti s njim. A nadam se da ću nakon aktivnog bavljenja, ostati kao trener i raditi na promociji ovog sporta.

Nikako nije zanemarivo reći da, bez obzira na posao i naporne treninge, ova mlada, vedra i ambiciozna djevojka, trenutno završava na poljoprivrednom fakultetu dodiplomski studij agroekonomike.

Mihaela je u međuvremenu proglašena  i najboljom sportašicom grada Osijeka  i Osječko-baranjske županije. Prilikom preuzimanja priznanja izjavila je: "Poslodavac mi izlazi u susret, tako da se obveze mogu uskladiti. Nakon radnog vremena vozi kući, onda na trening i tako svaki dan osim nedjelje. Ne bih se nazvala profesionalcem, već malo žešćim amaterom, a na kraju najviše trpi obitelj (roditelji i brat su najveća podrška) i prijatelji, jer slobodnog vremena je stvarno malo." 

Još uvijek je najbolja dizačica utega u državi. "Naravno da te vuku novi izazovi. Motiva još uvijek imam, a novi cilj je da podignem 90 u trzaju i 120 kg u izbačaju", priželjkuje Mihaela, koja će se ovog ljeta ponovo okušati u najjačoj eurokonkurenciji na Europskom prvenstvu u Splitu.