Novosti

Tihomir uzgaja lipicance i natječe se za reprezentaciju

Salarić3.JPG

Tihomir Salarić zaposlenik je Belja, a radi u tovu junadi kao rukovoditelj farme Potok. Prenosimo intervju koji je o svom ocu koji od 2000. godine uzgaja lipicance, autohtonu pasminu konja u Republici Hrvatskoj, napisala Tihomirova kćer. 

Kada je i kako sve započelo?

Tvoja je starija sestra oduvijek željela imati konje. Budući da je non-stop pričala samo o tome, uspjela me i nagovoriti. Njoj za ljubav kupio sam žensko ždrijebe 2000. godine i tako je sve krenulo. U tren oka su me osvojili pa sam polako gradio i punio nove štale. Trenutno brinem o 27 grla.

Zašto si odabrao baš lipicance?

Lipicanci su me osvojili svojim izgledom, lakoćom pokreta, inteligencijom i hrpom drugih vrlina. Oni su iznimno izdržljivi konji koji ne traže puno hrane, vole raditi i ekspresno uče pa su pogodni za razne konjičke sportove.

Za koje su sportove pogodni?

Mogu se koristiti za dresurno jahanje čemu je najbolji primjer Španjolska škola jahanja u Beču. Neki su i dobri preponaši, a i zbog svoje izdržljivosti koriste se i u endurance jahanju. Zbog svoje dobre ćudi i strpljivosti mnogi ih koriste i za terapijsko jahanje. Također se koriste i u zaprežnom sportu. Sport i kulturna baština ovdje idu ruku pod ruku. Tako su u Hrvatskoj kulturne manifestacije kao Vinkovačke jeseni i Brodsko kolo nezamislive bez učešća zaprega i jahača.

Kojim se sportovima ti baviš?

Za dušu se bavim rekreativnim jahanjem, ali srce jače tuče natjecanjem u zaprežnom sportu.

Zašto si odabrao zaprežni sport?

U početku sam sudjelovao u povorci na kulturnim manifestacijama u Slavoniji. U tradicionalnim, drvenim kolima vozio sam ljude obučene u narodnu nošnju. Nakon povorke je često išlo organizirano natjecanje u vožnji preciznosti i brzinskoj vožnji između čunjeva. To mi je išlo pa sam se na nagovor svojih kolega počeo i profesionalno baviti zaprežnim sportom.

Možeš li mi ukratko predstaviti zaprežni sport?

Zaprežni sport sastoji se od tri discipline: dresurne vožnje, maratonske vožnje i vožnje preciznosti. Što se tiče dresurne vožnje, u njoj se ocjenjuje poslušnost konja, gracioznost pokreta te suradnja vozača i konja. Traje desetak minuta i vozi se zadanom putanjom i na točno određenim mjestima mijenja se tempo i korak konja. U maratonskoj vožnji provjerava se kondicija i izdržljivost konja, vozi se u tri etape. Prva etapa je zagrijavanje kroz sedam kilometara zadanom brzinom od petnaest km/h i dozvoljenim vremenom oko dvadeset i četiri minute. Zatim se konji opuštaju korakom kroz kilometar i idu na veterinarski pregled gdje im se mjeri puls, disanje i temperatura. Ako je s konjima sve ok, slijedi druga etapa koja je sastavljena od osam prepreka. Svaka je prepreka sastavljena od šest prolaza koji su označeni slovima od a do f, prolazi su obično napravljeni od drvene ograde, jedna je prepreka napravljena u vodi. Vozač može odabrati putanju prema svojoj sposobnosti i mogućnosti njegovih konja, ali se mora držati abecednog poretka prolaza. Cilj je što brže svladati prepreku. Treća etapa je opuštanje konja kroz kilometar nakon svake prepreke u zadanom tempu od petnaest km/h. Disciplina preciznosti vozi se između dvadeset vrata omeđenih čunjevima koji na sebi imaju loptice. Svaka srušena loptica ili čunj nose tri kaznena boda, kazneni bodovi se mogu dobiti i ako se prijeđe zadano vrijeme, svake tri sekunde iznad zadanog vremena nose po jedan kazneni bod. Pobjednik je onaj koji ima najmanje kaznenih bodova. Ako više vozača završi bez kaznenih bodova slijedi baraž u kojem je pobjednik onaj koji završi najbrže s minimalnim brojem kaznenih bodova.

Koliko se često natječeš?

Natječem se svake godine unutar sezone. Sezona počinje u travnju, a završava u listopadu. U Hrvatskoj imamo dva tipa natjecanja: Croatia cup i dva trodnevna međunarodna turnira.

Jesi li se natjecao izvan Hrvatske?

Jesam, nekoliko sam puta bio u Sloveniji na međunarodnom turniru gdje sam napravio kvalifikacije za svjetsko prvenstvo koje je bilo održano u Slovačkoj u rujnu 2013. godine. Na svjetskom prvenstvu nastupao sam kao član hrvatske reprezentacije s dvojicom kolega.

Koliko je potrebno trenirati kako bi se postigli dobri rezultati?

Da bi se postigli što bolji rezultati, najbolje bi bilo odraditi dvosatni trening ujutro i popodne. Međutim, s obzirom na posao i velik broj konja, jedva stignem odraditi i jedan trening dnevno.

Možeš li se sjetiti neke anegdote s natjecanja?

Na državnom natjecanju u Pleternici, tijekom maratonske vožnje, trebalo je prelaziti preko bijelog, drvenog mosta, Međutim, konj se uplašio i nije htio prijeći pa sam nakon nekoliko pokušaja morao odustati. Sljedeće jutro, tijekom treninga, bez ikakvih problema prelazio je taj isti most. Iz toga sam izvukao važnu pouku: ''Da bi se postigli vrhunski rezultati mora biti dobar dan i za vozače i za konje te je na mjesto održavanja natjecanja potrebno doći nekoliko dana prije kako bi se konj naviknuo na novo okruženje.''

Za kraj, želiš li otkriti buduće planove za nastavak sporta i uzgoja?

Planiram bazirati uzgoj prema svojim potrebama za zaprežni sport. Svakako nastaviti sudjelovati na kulturnim manifestacijama te se i dalje baviti zaprežnim sportom u nadi da ću postići što bolje rezultate i individualno, ali i kao član hrvatske reprezentacije.